U početku…
Različite metode kontracepcije postoje otkad je i ljudskog roda.
U lovačko-sakupljačkim zajednicama populacija je rasla sporo. Razloga za to je bilo više – visoka stopa mortaliteta među djecom, majke su duže dojile te su razdoblja amenoreje bila duža, a ulazak u pubertet kasniji. Prelaskom s lovačko-sakupljačkog na sjedilački način života raste stopa fertiliteta.
Razvojem poljoprivrede osiguran je stalan izvor hrane, prorjeđuju se razdoblja gladi, skraćuje se vrijeme dojenja i razdoblja izostanka mjesečnice te se posljedično povećava stopa fertiliteta. Stoga je za pretpostaviti da se tada i javljaju prve metode sprječavanja začeća i planiranje obitelji.
Među prvim opisima tehnika abortusa i kontracepcijskih metoda je onaj s egipatskog papirusa poznatog pod nazivom Kahun papirus koji datira iz 1550. godine prije Krista. Sačuvali su se zapisi iz grčke, rimske i islamske civilizacije u kojima su opisane različite metode sprječavanja začeće, kao što su prekinuti snošaj, metode barijere te različiti pripravci na bazi biljnih ekstrakta.
Brojni su dokazi da je većina povijesnih društava bila svjesna učinkovitosti metode prekinutog snošaja, ali uz tu učinkovitu metodu među povijesnim zapisima mogu se naći i neke potpuno besmislene tehnike sprječavanja začeća, poput skakanja sedam puta unazad nakon snošaja ili zadržavanja daha tijekom ejakulacije.
Metode barijere također su kroz povijest bile popularne u svim kulturama. U tu svrhu koristili su se prezervativi od životinjskih crijeva, polovice limuna, med ili čak životinjski izmet, dok su se kao oralna sredstva kontracepcije koristile mješavine različitih biljaka.
Srednji vijek u Europi je razdoblje visoke religioznosti te u srednjovjekovnim društvima prevladavaju religijska uvjerenja koja zabranjuju zadiranje u začeće i planiranje obitelji. Ipak, različite metode kontracepcije i tehnike abortusa zadržale su se u upotrebi.
Kontracepcija na Balkanu
Narodna medicina, kao što su se mnogi mogli uvjeriti i na vlastitom primjeru iz priča djedova i baka, ima lijek za sve, pa tako i za sprječavanje neželjene trudnoće.
Kad govorimo o narodnoj medicini mislimo na one tradicije koje su postojale u našim krajevima u prošlosti, a neke od tih metoda liječenja i vjerovanja zadržale su se još i danas. Metode liječenja u narodnoj medicini možemo podijeliti u tri kategorije – metoda liječenje biljem, magijom i metode temeljene na religijskim uvjerenjima (Aide Brenko, Željka Dugca i Mirjane Radić: Narodna medicina).
Prekinuti snošaj i prezervativi od svinjske kože bile su samo neke od metoda koje su se upotrebljavale kako bi se spriječila neželjena trudnoća.
U upotrebi su bile različite magijske metode, poput ključa koji je mladenka tijekom vjenčanja nosila na pojasu ispod pregače. Vjerovalo se da koliko puta mlada okrene ključem, toliko godina par neće imati djece. Kao amajlija za sprječavanje trudnoće koristila se i biljka mandragora.
A kada magijske metode i metode barijere ne bi dale željene rezultate, mješavine različitog bilja koristile su se kao abortifikanti.
Gdje smo danas…
Kratki pregled najpopularnijih kontracepcijskih metoda
Tijekom 20. stoljeća religijski stavovi prilagođavaju se civilnim stavovima.
Planiranje obitelji postaje važno pitanje javnih politika razvijenih zemalja, a upotreba kontracepcijskih sredstava postaje stvar osobnog izbora lišena predrasuda i osude okoline.
Zahvaljujući napretku medicine i farmaceutike danas na tržištu postoji veliki izbor kontracepcijskih sredstava i tehnika.
Metode kontracepcije najčešće se dijele na one nefarmakološke i farmakološke.
Nefarmakološke metode sprječavanja začeća
Suzdržavanje od spolnih odnosa
Da bi ova metoda bila učinkovita potreban je prije svega redoviti menstrualni ciklus te dobro poznavanje tjelesnih promjena tijekom trajanja ciklusa. Metoda se bazira na praćenju različitih indikatora, prije svega bazalne temperature i cervikalne sluzi (Billingsova metoda), uz paralelnu primjenu Ogino-Knausove metode (pretpostavka da ovulacija nastupa između 12-16 dana ciklusa).
U novije vrijeme se za određivanje ovulacije koriste i različiti testovi koji se kupuju u ljekarnama, poput LH trakica ili brzih testova razine estrogena u osušenoj slini.
Metode barijere
Kondomi za muškarce najpopularnije su metoda barijere, ali i najpopularnije sredstvo kontracepcije uopće. Oni osim što sprječavaju trudnoću, štite i od spolnih bolesti.
Na tržištu se mogu naći i kondomi za žene, izgledom slični muškim kondomima, ali izrađeni od poliuretana koji je izdržljiviji od lateksa i ne izaziva alergijske reakcije te pruža bolju zaštitu od spolno prenosivih bolesti.
Među metodama barijere treba izdvojiti dijafragmu i cervikalnu kapu koje se umeću u vaginu prije spolnog odnosa i sprječavaju prolaz spermija.
Farmakološke metode sprječavanja začeća
Spermicidi
Različiti spermicidi spadaju pod kemijska sredstava zaštite. Riječ je o kremama, gelovima, vaginaletama koje se umeću u vaginu kako bi uništile sjeme i spriječili začeće. Obično se koriste u kombinaciji s metodama barijere.
Spirala
Popularna metoda kontracepcije među ženama koje su rodile su maternični ulošci tzv. spirale. One mogu biti mehaničke ili bakrene te hormonske. Imaju vijek trajanja od 5 do 6 godina, pa je preporučljivo nakon toga staviti novu spiralu.
Oralna kontracepcija
Hormonska kontracepcija ili pilule u upotrebi su od 60-ih godina prošlog stoljeća, te uz spiralu imaju najviši postotak zaštite. Pilule se preporučuju mlađim osobama tj. ženama do 35. godine života, a prije početka njihove upotrebe trebalo bi iz krvi provjeriti jetrene probe i faktore zgrušavanja.
Iako je kontracepcijska pilula 2009. godine proglašena najvećim farmaceutskim izumom u zadnjih 150 godina koji je ženama omogući da u svoje ruke preuzmu kontrolu nad svojim tijelom i planiranjem obitelji, njena uporaba u Hrvatskoj je najniža u Europi. Doduše, brojna istraživanja pokazuju da ni druge metode kontracepcije nisu popularne među Hrvatim i Hrvaticama.
Podaci o korištenju kontracepcije u Hrvatskoj su malobrojni i teško dostupni.
Prema podacima koja je doktorica Tena Kovačević prije dvije godine iznijela u razgovoru za časopis Buro, svega 15 posto koristi hormonalnu kontracepciju, dok u razvijenim zemljama to čini oko 40 posto žena u dobi od 15. do 45. godine života.
Najpopularnija metoda kontracepcije je kondom (oko 30 posto), a 12 posto parova se oslanja na prekinuti snošaj. Najviši postotka žena u dobi od 18 do 34 godine se uopće ne štiti.
Sva istraživanja su pokazala da upotreba kontracepcije smanjuje broj abortusa i čuva spolno i reproduktivno zdravlje žene.
Sudionice Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju održane u Kairu 1994. godine pozvali su na pristup uslugama reproduktivnog i spolnog zdravlja, uključujući planiranje obitelji te su se obvezali da će do 2015. godine očuvanje reproduktivnog i spolnog zdravlja učiniti dijelom primarne zdravstvene zaštite kao i omogućiti dostupnost informacija o planiranju obitelji svakom paru i pojedincu, ali i osigurati obrazovanje i savjetovanje o ljudskoj seksualnosti, reproduktivnom zdravlju i odgovornom roditeljstvu.
S obzirom na nisku upotrebu oralne kontracepcije, ali i prezervativa te podatak da svega svaka treća žena redovito odlazi na ginekološke preglede, čini se da mjere usvojene u Kairu, iako provedene u praksi nisu postigle željene rezultate.
Informiranje o metodama kontracepcije prvi je korak ka očuvanju spolnog i reproduktivnog zdravlja, ali i planiranju obitelji i odgovornom roditeljstvu.
_________________________________________________________________________________
Malcolm Potts and Martha Campbell: History of Contraception, Vol. 6, Chp. 8, Gynecology and Obstetrics, 2002
Aide Brenko, Željka Dugca i Mirjane Radić: Narodna medicina, Etnografski muzej, 2001.
Zašto se korištenje kontracepcijskih pilula još uvijek smatra tabuom?, Buro, 6.veljače 2017. https://www.buro247.hr/lifestyle/ekspert/zasto-se-koristenje-kontracepcijskih-pilula-jos-uvijek-smatra-tabuom.html
Dr.sc. Petra Turčić, mag.pharm: Kontracepcija – e-tečaj za magistre farmacije, Hrvatska ljekarnička komora u suradnji s Bayer HealthCare
Dubravka Hrabar: Planiranje obitelji – od pobačaja do zdravstvene edukacije, Revija za socijalnu politiku, Svezak 5, Br. 1, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada, 1998.