Dijastaza se definira kao razdvajanje trbušnih mišića koji se susreću u srednjoj liniji trbuha. Drugim riječima, dijastaza je separacija vezivnog tkiva trbušnog zida. Uslijed starenja, debljine, genetski slabog vezivnog tkiva, a kod žena, nerijetko, i zbog jednog ili više poroda, bijela linija se razvlači i do nekoliko centimetara i stanjuje.
Dijastaza se češće pojavljuje kod višerotkinja, višeplodnih trudnoća i fizički slabije aktivnih žena. Ipak, to stanje nije ograničeno samo na trudnoću. Može se pojaviti kod bilo koga, pa i kod novorođenčadi i muškaraca. U nekim slučajevima može biti posljedica nepravilnog dizanja teških utega ili izvođenja pretjeranih i nesigurnih vježbi za trbuh.
Dijastaza mišića rektusa normalna je pojava u trudnoći. Do razdvajanja dolazi jer tijekom trudnoće hormoni povećavaju elastičnost vezivnog tkiva i trbušna se stijenka rasteže uslijed pritiska kako bi omogućila prostor za povećanu maternicu. Posve je očekivano i da se primijeti još neko vrijeme nakon poroda. Najintenzivnije zacjeljivanje dijastaze je u prvih 8 tjedana poslije poroda. Daljnja redukcija dijastaze se sama od sebe neće događati bez intervencije u vidu rehabilitacijskih vježbi. Istraživanja pokazuju da 100% žena u 35. tjednu trudnoće ima dijastazu, a više od polovice žena poslije poroda ima dijastazu koja ne zacijeli sama od sebe. Dakle, ovo je problem koji pogađa veliki broj majki, koje nažalost često uopće nisu upoznate s dijagnozom. Majkama se nameće vjerovanje da su posljedice koje osjećaju normalne nakon što su rađale i da za to nema pomoći. To uvjerenje stiže i od društva i često od liječnika kojima se obraćaju, jer je ovo zapravo relativno nova i rastuća tema u fizioterapiji. Kod težih slučajeva dijastaze kod kojih je često prisutna i hernija (izbočenje sadržaja trbušne šupljine kroz stečeno ili urođeno mjesto slabosti ili defekta u trbušnoj stijenci) najčešće se sugerira operacija kao jedini način zbrinjavanja dijastaze, no zapravo još ne postoji mehanizam u zdravstvenom sustavu koji prevenira, educira i rehabilitira sve majke prije i nakon poroda.
Neophodna je spoznaja da je, bez obzira je li trudnoća bila prije par tjedana ili prije puno godina, potrebno proći kroz osnovnu rehabilitaciju kako bi se oporavila tkiva, abdominalni zid i mišići zdjeličnog dna te kako bi se osigurala potpora leđima i unutarnjim organima, jer dijastaza nije samo estetski problem, ona sa sobom nosi posljedice.
Komplikacije koji se mogu pojaviti zbog nastanka dijastaze su:
- umbilikalna hernija
- bolovi u donjem dijelu leđa
- plućna i urogenitalna disfunkcija
- bolovi u trbuhu i zdjelici
- poremećaj kontrole mokraće
- spuštanje organa, pa čak i prolaps.
S obzirom da se tijelo ponaša kao funkcionalna cjelina, svaka pojava neravnoteže u pojedinim dijelovima će s vremenom dovesti do problema. Trbušna muskulatura je jako važna za održavanje tlaka trbušne šupljine koji pomaže održavanju pravilnog položaja organa. Narušavanjem stanja trbušne muskulature, narušava se i trbušni tlak, što može dovesti do spuštanja organa trbušne šupljine. To može izazvati urogenitalne probleme, a može dovesti i do bolova u području trbuha i zdjelice zbog pritiska kojeg izazivaju organi zbog promjene svojeg položaja. Tlak trbušne šupljine je povezan s tlakom u prsnoj šupljini pa narušavanje jednog od njih uzrokuje poremećaj i ovog drugog. Iz tog razloga promjene trbušnog tlaka mogu dovesti i do plućnih problema. Snažna i elastična trbušna i leđna muskulatura su neophodne za održavanje dobre posture tijela. Nastanak dijastaze dovodi do disbalansa što narušava posturu i dovodi do promjena koje mogu izazvati bolove u donjem dijelu leđa.
Vrijeme pojavljivanja i intenzitet ovih problema kod žena ovisi o tome u kojoj mjeri se dijastaza razvila. Kod nekih se zadrži u granicama koje su „prihvatljive“ i iako narušavaju kvalitetu života, prihvaćamo ih kao cijenu koja se plaća za neprocjenjiv dar majčinstva. To nije ispravan način gledanja i te posljedice treba adresirati rehabilitacijom. Dodatno i kod dijela nažalost dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema, koje je možda bilo moguće prevenirati ili umanjiti.
Cilj pokrenutog projekta je buđenje svijesti o promjeni koja je moguća i nužna, kako u društvu tako i struci. Oslobađanje od starih uvjerenja kako je kod velikog dijela žena gubitak funkcionalnosti vlastitog tijela nepromjenjiv i prihvatljiv rizik kojeg preuzimaju. Trudnoća, koliko god je prirodna, predstavlja veliko opterećenje na organizam i iako se neki uspješno samostalno rekuperiraju nužno je ostale ne prepustiti slučaju, jer radi se o velikom postotku žena. Vrijeme je da se počne sustavno raditi na educiranju i prevenciji već u ranoj fazi planiranja trudnoće, te vođenoj rehabilitaciji postporođajno.
Za više informacija o dijastazi, kako provjeriti imate li dijastazu, aktivaciji zdjeličnog dna i transversus abdominisa, te važnosti regulacije intraabdominalnog tlaka posjetite stranicu naše suradnice u projektu Diane Hajdo https://dianahajdo.com/osnovni-vodic-za-dijastazu-rektusa/
Projekt je financiran od strane Grada Zagreba iz područja zaštite zdravlja.